Na prekrasnim prostranstvima gdje tišina odzvanja poput očaravajuće glazbe, a zrak je slađi od meda, nalazi se tajanstveno Čarobno jezero. 
Svakog jutra, na njegovoj bistroj plavoj vodi, otvara se mnoštvo prekrasnih cvjetova lotosa, uživajući u ljepoti svijeta koji ih okružuje, darujući mu svoju radost.

Svaki od ovih cvjetova lotosa je, na svoj način, plemenit i jedinstven: neki su bijeli, ružičasti, crveni, a neki čak žuti ili plavi. Čarobno jezero zrcali njihove odraze u svojim vodama.

Jednog dana, na ovom jezeru dogodilo se nešto čudesno…

Veliki Bijeli Lotos obratio se malim sjemenkama koje su svakoga dana sve više rasle i malo pomalo u srcu sazrijevale.

„Moja draga dječice! Sada kada ste postali zreliji, vrijeme je da započnete svoje životno putovanje. Pred vama su opasnosti i izazovi. Na kraju putovanja, svatko od vas postat će prekrasan cvijet lotosa, stanovnik našeg svijeta. Međutim, među vama će biti nekih koji neće uspjeti završiti putovanje i vratiti se kući.”

„Stoga, pažljivo slušajte, ova drevna mudrost prenosi se s generacije na generaciju…” 

„U svakome od vas skrivena su Tri Blaga koja se ne mogu kupiti čak niti zlatom. Ako ih se sjetite u trenutcima opasnosti, nadvladat ćete najteže teškoće. Ta Tri Blaga su  

ISTINITOST

DOBRODUŠNOST

STRPLJIVOST

Tri Blaga vam mogu pomoći u svakoj situaciji. Tajanstveni drevni spisi sadrže Tri Blaga u obliku tri simbola, ali to nije sve...” Veliki Bijeli Lotos tada je šapnuo posljednji savjet malim sjemenkama.

Na posljetku reče: „Vjerujem u svakoga od vas - čekat ću vas kad se vratite kući, ovdje na površinu Čarobnog jezera.” 

Te večeri, Veliki Bijeli Lotos se savio do same površine jezera te ispustio sjemenke koje su potonule u Čarobno jezero.

Jedna sjemenka tonula je brže od ostalih. Pitala se: „Zbog čega nam je Veliki Bijeli Lotos rekao da će naš put biti težak? Voda je čista i prozirna. U njoj čak vidim zrake sunčevog svjetla.” Malena Sjemenka bila je nevina - nije znala da je lakše pasti nego ustati se i vratiti natrag gore.

Sićušna sjemenka je tonula sve dublje, a voda je postajala sve tamnija. Konačno se našla u blatu i mulju. „Oh – ne mogu ništa vidjeti!” povikala je. Tonula je sve dublje u mulj, zatvarajući oči od straha. 

Nakon nekog vremena, Malena Sjemenka je odlučila otvoriti prvo jedno, a zatim drugo oko, ali i dalje nije ništa mogla vidjeti. 
„Kamo sada? Gdje je moj dom? Kako ću se vratiti?” Malena Sjemenka je začula neobičan grgljajući glas, koji kao da odgovara na njena pitanja. Približavalo se nešto tamno i duguljasto.

Malena Sjemenka je ubrzo vidjela: bio je to ogromni krokodil! 
Ime mu je bilo napisano na leđima, ali u tami ga je bilo teško pročitati.

„Malena Sjemenčice!” – zvijer se obratila dubokim, zastrašujućim glasom. „Čekao sam te. Ti si tek započela životno putovanje. Ja ću ti dati dragocjene savjete.” 

„U životu se mogu dogoditi svakakve situacije. Primjerice, ovdje je vrlo mračno i netko može slučajno naletjeti na tebe i gurnuti te. Možda je netko lošeg raspoloženja pa će ti reći nešto ružno – a u našem svijetu su svi većinom takvi. Nikada nemoj dozvoliti da to prođe nekažnjeno! Uzvrati im dvostruko ili trostruko više, uzvrati udarac što jače možeš kako bi drugi prepoznali tvoju snagu...”

Tajanstveno biće nastavi svoj energični govor.

Malena Sjemenka se uplašila i pomislila: „Možda bi tako trebalo biti. Kako bih inače preživjela na ovako groznom mjestu?” Ipak, odjednom se sjeti riječi Velikog Bijelog Lotosa te pomisli: „Ako odaberem i slijedim savjete ovog bića, onda ću ostati zauvijek na ovom prljavom mjestu. Uskoro bih i ja mogla izgledati jednako grozno.”

Krokodil, to čudovišno stvorenje, počeo je kružiti oko sjemenke. 
Zapravo, da je Malena Sjemenka poslušala njegove savjete, krokodil bi ju pojeo! 
U tom svijetu ništa nije bilo besplatno, čak ni savjeti!

Malena Sjemenka tada ne bi mogla natrag na površinu Čarobnog jezera i ne bi uspjela postati prekrasan cvijet lotosa. 
„Postoji rješenje za svaku situaciju!” ponavljala je Malena Sjemenka.

Odjednom se sjetila Tri Blaga, tajne koju joj je prenio Veliki Bijeli Lotos: 

„Uvijek se sjetite da su duboko u vama skrivena Tri blistava, moćna Blaga: 

ISTINITOST

DOBRODUŠNOST

STRPLJIVOST

Kad dođe vrijeme, pomoći će vam.” 
Zatim se dogodilo čudo!

U trenutku kad je Malena Sjemenka odbila prihvatiti zlonamjerne savjete, oko nje je zablistao sjaj DOBRODUŠNOSTI koji ju je omotao poput sjajne zvijezde, osvjetljavajući sve oko sebe.

Na leđima čudovišta sada se moglo pročitati njegovo ime: „Zloba.”

Iznenada je snažna sila izbacila Malenu Sjemenku uvis, kao raketu. 

Ispred Malene Sjemenke tada se našao potpuno novi svijet. Svijet potpunog mraka bio je daleko ispod, a oko nje je sada bilo sivilo.

Ujedno, bilo joj je i lakše disati.

Malena Sjemenka se osvrnula i shvatila: „Da! Imam dvije latice! Hej! Pretvaram se u pravi cvijet!”

Ipak, bilo je prerano za slavlje… 

Iz sumornog okruženja pojavila se sluzava, grbava žaba krastača. Doplivala je do Malene Sjemenke i zakreketala: „Dobrodošla u naš svijet! Naša pravila su jednostavna: Svatko se brine o sebi, ne brinemo o drugima. Zaštiti svoje vlastite interese, bez obzira na cijenu – ako trebaš i laži. Ako učiniš nešto loše, okrivi druge. Ako dijeliš slatkiše sebi ostavi pet, a drugome daj jedan.”

Malena Sjemenka je širom otvorila oči i zurila u stvorenje koje je govorilo tako čudne stvari. Sve izrečeno je bilo potpuno drugačije od onoga čemu ju je podučavao Veliki Bijeli Lotos. 

Ovog puta, Malena Sjemenka se puno brže sjetila Tri Blaga. Nije željela ostati u Sivom Svijetu, živeći po pravilima tih stvorenja.

U tom trenutku, ISTINITOST je zablistala poput zlatne zrake svjetionika. Zaštitni veo obavio je Malenu Sjemenku, i snažno ju gurnuo u vis. Tada je uspjela pročitati slova na leđima velike žabe: „Neiskrenost.”

Malena Sjemenka se tada našla u Mutnom Svijetu. Uspjela je pomicati svojim laticama, kojih je sada bilo ukupno šest! Sa svakim ispravnim izborom, sjemenka je lagano cvjetala. Tamo negdje u visini, naziralo se i sunce.

Međutim, test i dalje nije bio gotov…

U daljini se pojavio odvratan crv koji je izgledao poput debele zmije.

Doplivao je tik do Malene Sjemenke te ju stade promatrati kao da želi pronaći njezine slabosti.

Crv nije bio snažan poput stvorenja u drugim svjetovima, no bio je pametniji. Progovorio je umiljatim glasom: „Ti si tako sretan cvijet lotosa. Sada te mogu tako zvati, punim pravom. Znaš, u našem svijetu je mirno, nije vjetrovito i nije tako tamno. Naša pravila su jednostavna i lagana: 
Kao prvo, ako nešto ne želiš, onda to ne moraš raditi. Ne moraš učiti i ne moraš se puno truditi – mi zaobilazimo teškoće koje nas zadese.

Kao drugo, nama nisu potrebni prijatelji. Ako budeš imao prijatelje, morat ćeš trpjeti njihove promjene raspoloženje ili im pomagati u nevolji.” 

„Kao treće, ako ti netko kaže nešto ružno, ne suzdržavaj se: možeš reći sve, čak i najgore stvari koje ti padnu na pamet..”

„To je primamljiva ideja – bez puno truda i rada. Ali, onda ne bih naučila ništa novo! Osim toga, biti bez prijatelja je tako dosadno – to je grozno! Ne, ne i ne!” pomislio je Maleni Cvijet Lotosa. „U meni se nalazi sve potrebno za bijeg iz ovog mutnog, dosadnog svijeta!”

Treće Blago bilo je spremno pomoći!

Zvijezda STRPLJIVOSTI rasplamsala se u srcu Malenog Lotosa, blistajući poput bisera. Kugla svjetlosti obavila je i pogurala cvijet lagano prema gore.

Crv, imena „Lijenost”, postajao je sve manji i manji, a na kraju je potpuno nestao u dubinama.

Sunčeva svjetlost je bila sve jača, a voda čišća i bistrija. Maleni Cvijet Lotosa je ojačao, stabljika mu je i dalje rasla i bio je pun samopouzdanja. Tamni i mutni svjetovi nalazili su se daleko ispod.

Više nije bilo granice između zraka i vode. Maleni Cvijet Lotosa je izronio na površinu tajanstvenog Čarobnog jezera.

„Dobrodošao kući, Maleni Cvijete Lotosa!” obratio se Veliki Bijeli Lotos.

„Postao si lijep i snažan. Sada možeš podržavati druge i uveseljavati svijet svojom savršenom ljepotom.” Maleni Cvijet Lotosa je pogledao svoj odraz u jezeru i ugledao veličanstveni cvijet sjajnih, prozirnih latica.

Jedan za drugim, izranjali su i drugi cvjetovi lotosa. 
Svaki je slijedio svoj put i sada su pokazali vlastitu jedinstvenu ljepotu.

Ako pogledaš pobliže, vidjet ćeš da i oni promatraju tebe, puni nade, govoreći:

„Samo naprijed, pažljivo slijedi svoj put!”