Shqip
Albanian
العربية
Arabic
Հայերեն
Armenian
Беларуская
Belarussian
বাংলা
Bengali
Български
Bulgarian
简体中文
Chinese (simplified)
正體
Chinese Traditional
Hrvatski
Croatian
Čeština
Czech
Nederlands
Dutch
English
English
Eesti
Estonian
Français
French
ქართული
Georgian
Deutsch
German
Ελληνικά
Greek
עברית
Hebrew
हिंदी
Hindi (Indian)
Magyar
Hungarian
Indonesia
Indonesian
Italiano
Italian
日本語
Japanese
Қазақ
Kazakh
Кыргызча
Kyrgyz
Latviešu
Latvian
Lietuviškai
Lithuanian
Монгол
Mongolian
فارسی
Persian
Polski
Polish
Português
Portugal (Português)
Română
Romanian
Русский
Russian
Slovenčina
Slovak
한국어
South Korean
Español
Spanish
Svenska
Swedish
Türkçe
Turkish
Українська
Ukrainian
O‘zbekcha
Uzbek
Tiếng Việt
Vietnamese
Svakog jutra, na njegovoj bistroj plavoj vodi, otvara se mnoštvo prekrasnih cvjetova lotosa, uživajući u ljepoti svijeta koji ih okružuje, darujući mu svoju radost.
Svaki od ovih cvjetova lotosa je, na svoj način, plemenit i jedinstven: neki su bijeli, ružičasti, crveni, a neki čak žuti ili plavi. Čarobno jezero zrcali njihove odraze u svojim vodama.
Jednog dana, na ovom jezeru dogodilo se nešto čudesno…
„Moja draga dječice! Sada kada ste postali zreliji, vrijeme je da započnete svoje životno putovanje. Pred vama su opasnosti i izazovi. Na kraju putovanja, svatko od vas postat će prekrasan cvijet lotosa, stanovnik našeg svijeta. Međutim, među vama će biti nekih koji neće uspjeti završiti putovanje i vratiti se kući.”
„Stoga, pažljivo slušajte, ova drevna mudrost prenosi se s generacije na generaciju…”
ISTINITOST
DOBRODUŠNOST
STRPLJIVOST
Na posljetku reče: „Vjerujem u svakoga od vas - čekat ću vas kad se vratite kući, ovdje na površinu Čarobnog jezera.”
Jedna sjemenka tonula je brže od ostalih. Pitala se: „Zbog čega nam je Veliki Bijeli Lotos rekao da će naš put biti težak? Voda je čista i prozirna. U njoj čak vidim zrake sunčevog svjetla.” Malena Sjemenka bila je nevina - nije znala da je lakše pasti nego ustati se i vratiti natrag gore.
Sićušna sjemenka je tonula sve dublje, a voda je postajala sve tamnija. Konačno se našla u blatu i mulju. „Oh – ne mogu ništa vidjeti!” povikala je. Tonula je sve dublje u mulj, zatvarajući oči od straha.
„Kamo sada? Gdje je moj dom? Kako ću se vratiti?” Malena Sjemenka je začula neobičan grgljajući glas, koji kao da odgovara na njena pitanja. Približavalo se nešto tamno i duguljasto.
Malena Sjemenka je ubrzo vidjela: bio je to ogromni krokodil!
Ime mu je bilo napisano na leđima, ali u tami ga je bilo teško pročitati.
„Malena Sjemenčice!” – zvijer se obratila dubokim, zastrašujućim glasom. „Čekao sam te. Ti si tek započela životno putovanje. Ja ću ti dati dragocjene savjete.”
Tajanstveno biće nastavi svoj energični govor.
Malena Sjemenka se uplašila i pomislila: „Možda bi tako trebalo biti. Kako bih inače preživjela na ovako groznom mjestu?” Ipak, odjednom se sjeti riječi Velikog Bijelog Lotosa te pomisli: „Ako odaberem i slijedim savjete ovog bića, onda ću ostati zauvijek na ovom prljavom mjestu. Uskoro bih i ja mogla izgledati jednako grozno.”
Zapravo, da je Malena Sjemenka poslušala njegove savjete, krokodil bi ju pojeo!
U tom svijetu ništa nije bilo besplatno, čak ni savjeti!
Malena Sjemenka tada ne bi mogla natrag na površinu Čarobnog jezera i ne bi uspjela postati prekrasan cvijet lotosa.
„Postoji rješenje za svaku situaciju!” ponavljala je Malena Sjemenka.
Odjednom se sjetila Tri Blaga, tajne koju joj je prenio Veliki Bijeli Lotos:
ISTINITOST
DOBRODUŠNOST
STRPLJIVOST
Zatim se dogodilo čudo!
U trenutku kad je Malena Sjemenka odbila prihvatiti zlonamjerne savjete, oko nje je zablistao sjaj DOBRODUŠNOSTI koji ju je omotao poput sjajne zvijezde, osvjetljavajući sve oko sebe.
Na leđima čudovišta sada se moglo pročitati njegovo ime: „Zloba.”
Iznenada je snažna sila izbacila Malenu Sjemenku uvis, kao raketu.
Ujedno, bilo joj je i lakše disati.
Malena Sjemenka se osvrnula i shvatila: „Da! Imam dvije latice! Hej! Pretvaram se u pravi cvijet!”
Ipak, bilo je prerano za slavlje…
Malena Sjemenka je širom otvorila oči i zurila u stvorenje koje je govorilo tako čudne stvari. Sve izrečeno je bilo potpuno drugačije od onoga čemu ju je podučavao Veliki Bijeli Lotos.
U tom trenutku, ISTINITOST je zablistala poput zlatne zrake svjetionika. Zaštitni veo obavio je Malenu Sjemenku, i snažno ju gurnuo u vis. Tada je uspjela pročitati slova na leđima velike žabe: „Neiskrenost.”
Malena Sjemenka se tada našla u Mutnom Svijetu. Uspjela je pomicati svojim laticama, kojih je sada bilo ukupno šest! Sa svakim ispravnim izborom, sjemenka je lagano cvjetala. Tamo negdje u visini, naziralo se i sunce.
Međutim, test i dalje nije bio gotov…
Doplivao je tik do Malene Sjemenke te ju stade promatrati kao da želi pronaći njezine slabosti.
Crv nije bio snažan poput stvorenja u drugim svjetovima, no bio je pametniji. Progovorio je umiljatim glasom: „Ti si tako sretan cvijet lotosa. Sada te mogu tako zvati, punim pravom. Znaš, u našem svijetu je mirno, nije vjetrovito i nije tako tamno. Naša pravila su jednostavna i lagana:
Kao prvo, ako nešto ne želiš, onda to ne moraš raditi. Ne moraš učiti i ne moraš se puno truditi – mi zaobilazimo teškoće koje nas zadese.
Kao drugo, nama nisu potrebni prijatelji. Ako budeš imao prijatelje, morat ćeš trpjeti njihove promjene raspoloženje ili im pomagati u nevolji.”
„To je primamljiva ideja – bez puno truda i rada. Ali, onda ne bih naučila ništa novo! Osim toga, biti bez prijatelja je tako dosadno – to je grozno! Ne, ne i ne!” pomislio je Maleni Cvijet Lotosa. „U meni se nalazi sve potrebno za bijeg iz ovog mutnog, dosadnog svijeta!”
Treće Blago bilo je spremno pomoći!
Zvijezda STRPLJIVOSTI rasplamsala se u srcu Malenog Lotosa, blistajući poput bisera. Kugla svjetlosti obavila je i pogurala cvijet lagano prema gore.
Sunčeva svjetlost je bila sve jača, a voda čišća i bistrija. Maleni Cvijet Lotosa je ojačao, stabljika mu je i dalje rasla i bio je pun samopouzdanja. Tamni i mutni svjetovi nalazili su se daleko ispod.
Više nije bilo granice između zraka i vode. Maleni Cvijet Lotosa je izronio na površinu tajanstvenog Čarobnog jezera.
„Postao si lijep i snažan. Sada možeš podržavati druge i uveseljavati svijet svojom savršenom ljepotom.” Maleni Cvijet Lotosa je pogledao svoj odraz u jezeru i ugledao veličanstveni cvijet sjajnih, prozirnih latica.
Jedan za drugim, izranjali su i drugi cvjetovi lotosa.
Svaki je slijedio svoj put i sada su pokazali vlastitu jedinstvenu ljepotu.
Ako pogledaš pobliže, vidjet ćeš da i oni promatraju tebe, puni nade, govoreći:
„Samo naprijed, pažljivo slijedi svoj put!”